Zahvaljujući Emanueli Barbaro to si pitanje više ne moramo postavljati! Njezini brkati jastuci iz kućne manufakture nježni su i muževni individualci koji unose veselje u svaki dnevni boravak. Kreatorica nas uvjerava da su se dosad udomljeni primjerci pokazali izuzetno vedrima, poslušnima i neškakljivima.
Kako si se počela baviti šivanjem?
Dobila sam šivaću mašinu na poklon, za Božić 2011., i od tada sam počela lagano eksperimentirati obzirom da nisam bila na nikakvom tečaju već mi je frendica pokazala osnove. Samouka sam, ali hrabra i neustrašiva.
Je li to hobi ili posao?
Za sada samo hobi, iako, nikad se ne zna u što će se pretvoriti ovo eksperimentiranje, možda postane i posao obzirom da je u struci gotovo nemoguće pronaći posao (završila sam agronomiju, davne 2007.)
Što je najljepši aspekt tog rada?
Najljepša je zapravo sama ta igra oko smišljanja identiteta svakog pojedinačnog brka, s obzirom da
je svaki brk individualac te svaki ima svoje ime i svoj karakter. Od izbora samog materijala do završnog čvorića ručne obrade, svaka faza nosi svoje veselje.
Otkuda brk?
Poljubac bez brkova je kao juha bez rezanaca. Oduvijek sam se divila brkovima, a tatu te nekoliko muških prijatelja nisam nikad vidjela bez. Jer su u isto vrijeme muževni, a i nježni.
Zašto jastuci?
Zato što su tako šareno mekani i neodoljivi, a s njima se možeš i maziti i gađati nepozvane goste!
Planiraš li širenje kolekcije?
Svašta ja planiram (smijeh).
Kakve su reakcije okoline?
Već nakon prvog brka, počela je euforija i žicanje frendova i frendica. Poklonila sam ih već desetak za rođendane i razne obljetnice, svi su sretno udomljeni i nije bilo nikakvih pritužbi na njihov karakter. Jako su poslušni i šire neku pozitivnu vibru.
Emanuelinu kolekciju možete pronaći ovdje: http://on.fb.me/16Jm1sW.
Živio brk!