Mia Vučić diplomirana je dizajnerica i magistar grafike, čiji je rad „Geometrija energije IV“ otkupljen u 7. izdanju „Erste fragmenata“. S umjetnicom smo razgovarali povodom otvorenja njezine nove izložbe grafika „Peti jahač apokalipse“, koja se može razgledati u Centru za kulturu Trešnjevka do 4. lipnja.
Kako bi nam predstavila izložbu?
„Peti jahač apokalipse“ izložba je koja se sastoji od deset grafika izvedenih digitalnim tiskom. Radi se o jednoj vrsti instalacije s dramaturškim slijedom. Osnova na kojoj su radovi građeni je nomenklatura sučelja novih medija (mobilnih uređaja) s kojima se svakodnevno susrećemo. Taj uređeni sustav znakova i obavijesti kojim se služimo oblikuje našu komunikaciju s drugima te utječe na nas na više razina. Osnovna ideja radova temelji se na ukazivanju na nestalni nevidljivi prostor unutar kojeg se spomenuti komunikacijski procesi formiraju. Također, kroz ovaj uređeni sustav znakova pojedinac nužno oblikuje i svoj identitet. Stoga se u radovima propituje u kojoj mjeri oblikovanje identiteta ostaje prepušteno samom pojedincu, odnosno u kojoj je mjeri ono stalni proces u nastajanju. Upravo tu kratkotrajnost, propadljivost i prolaznost oslikavaju i necjelovite grafike, čiji je i sam proces raspadanja mehanički izveden. Stoga će u budućnosti mnogo toga ovisiti i biti definirano upravo odnosom tehnologije i srca suvremenog čovjeka.
Osnovni cilj izložbe je alarmirati, upozoriti javnost na stanja, pojave i refleksije u ovom našem digitalnom dobu te potaknuti raspravu o komunikaciji i identitetu kako bismo zreli i osviješteni bili dijelom tehnološke realnosti u koju smo svi uronjeni.
Koristiš li se društvenim mrežama i u koju svrhu? Provodiš li puno vremena za računalom i mobitelom?
U današnje vrijeme bez društvenih mreža vrlo je teško uopće zamisliti svakodnevicu, no mislim da ih je potrebno prilagoditi sebi, a ne da one upravljaju nama. Trenutačno se koristim profesionalnom društvenom mrežom LinkedIn, koja mi odgovara i sadržajem i ritmom korištenja. Čime ćemo se služiti u budućnosti vjerojatno još ne možemo ni zamisliti. Budući da u umjetničkom izrazu rabim digitalnu/ računalnu grafiku, a bavim se i grafičkim dizajnom, računalo je itekako prisutno u mom radu i životu, no ono čemu tezim je ravnoteža, „prava mjera“ i „zdravo korištenje“ i računala i mobitela.
Što te više inspirira, tuđi rad (knjige, filmovi, umjetnici) ili svijet oko tebe?
Inspirira me i jedno i drugo, no uvijek se nastojim u svojim radovima kritički osvrnuti na ono što oko sebe osjećam i vidim. Trenutačno, tehnološki napredak društva koji je svakodnevan i ne namjerava usporiti nije me ostavio ravnodušnom.
Je li novac mjerilo uspjeha?
Ako uspjeh definiramo kao ostvarenje postavljenog cilja, onda je važno koji cilj čovjek pred sebe postavi. Ako ciljevi nisu povezani s novcem, tada su i mjerila drugačija.Za mene je uspjeh osobni duhovni razvoj, stjecanje novih iskustava…
Kako bi osnovnoškolcima razvila zanimanje za umjetnost?
Mislim da bi najučinkovitije bilo kontinuirano ih uključivati u rasprave i diskusije o umjetnosti. Vjerujem da je dvosmjernom komunikacijom moguće motivirati osnovnoškolce i dati važnost njihovim razmišljanjima. Naravno, u sklopu nastavnog programa likovnog odgoja svakako bi posjeti aktualnim izložbama koje su primjerene njihovoj dobi bili dobar početak za raspravu. Osim razgovora, po mom je mišljenju posebno kvalitetan i važan radionički oblik rada s djecom u kojem oni svoje viđenje života i osjećanja direktno i neposredno izražavaju.
Nikad nema previše…
Razumijevanja, tolerancije i naravno… strpljenja.
