Ekipa Urbanke zaključila je da ne može pustiti 2013. da ode u nepovrat bez kratkog pretresa onoga po čemu će ostati zapamćena svakome od nas.

Vijećalo se dugo, no evo kako izgleda konačna ocjena stručnog suda po Urbankinim kategorijama:

#gledaj

Danijela: Sastavljanje ovog pregleda toliko je potrajalo jer je jednostavno bilo teško izdvojiti najbolje od gomile izvrsnih audiovizualnih užitaka koje nam je podarila 2013.! Razveselio me niz inicijativa koje je podržala Boonika, npr. izložba „Bad Dog Chronicles“ mladog crnogorskog dizajnera Linncha. Oduševljena sam art printovima Alija Guleca, turskog ilustratora i dizajnera, koji će uskoro ukrašavati i zidove mog dnevnog boravka, a kad narastem želim biti Tommy Ingberg (fotograf i vizualni umjetnik iz Švedske). Usput smišljam kako da dovedemo Urban Art team Low Bros iz Njemačke. Terraneo ima još zidova koje treba oslikati! 😉

Antonia: 2013. bila je krcata sadržajima koji su zaslužili zurenje. Izložba na temu svjetla vrijedila je polusatnog čekanja na vjetrometini ispred galerije (fotkanje nažalost zabranjeno). Serija fotografija tetoviranih ruskih zatvorenika, eko skulpture Davida Nasha, izložba u parku u Den Haagu (opet Rusi!), Muzej ulične umjetnosti u napuštenoj bolnici u Vlaškoj…

Ivan: Povratak u djetinjstvo – Cirkus Safari*

Juraj: Lovro Artuković, Tomaž Pandur, Artomat, FISTT  te cijeli niz velikih i malih izložbi i događanja obilježili su ponovni uspon kulture i kreative u Hrvata, barem u Zagrebu. No, ne želim biti elitist ili lokal patriot ni sugerirati da su najbolji događaji oni koje sam ja organizirao (iako znam da jesuJ). Prošla godina označila je velik uspon kulture u Koprivnici i nadam se da će se i ostali gradovi u Hrvatskoj povesti za njihovim primjerom.

* disklejmer: Ivan je dizajner. Ne vjeruje u riječi i odbija suradnju. Neće pisati za nas.

#slušaj

Danijela: Najviše sam uživala na Terraneu uz zvuke Calexica, album koji mi se najviše vrtio na repeatu Arctic Monkeys AM, a pjesma godine Reflektor od Arcade Fire.

Antonia: Kao predsjednici nepostojeće udruge aprecijacije škotskih bendova, odabir je u ovoj kategoriji mogao biti samo jedan – Biffy Clyro uživo. Inače je album/pjesmu godine uvijek nezahvalno birati, ali po broju preslušavanja moj album godine bio bi prvijenac grupe London Grammar. Pjesma godine – Jason Isbell: Elephant. Remek-djelo.

Ivan: Slušati starog prijatelja na basu. Bas virtuoz, g. Roko Kerovec.

Juraj: Uza svu silu razvikanih festivala koji su ljetos okupirali Hrvatsku ipak bih izdvojio koncert Leningrad Cowboysa. Želio sam ih vidjeti uživo barem 10 godina i moram priznati da starci nisu razočarali.

#takni

Danijela: Grafit s članovima Wu-Tang Clana kojim je Lunar za Urbanku ovjekovječio zid na Terraneu, Mini industry nakit kojem sam vjerna već godinama.

Antonia: Poezija na zidovima i ovce koje uče ravnopravnosti (jer tu lekciju očito nikako da usvojimo).

Ivan: Vlastoručna izrada minijaturnih figura za nadolazeću društvenu igru na ploči. Završni proizvod sve se više nazire pa se nadam da će 2014. biti godina u kojoj će se tim figuricama i zaigrati!

Juraj: DIY elektronika. Možda nikada neću stići svladati javu i c++ kako treba, ali znati složiti vlastiti oscilator ili kakvu drugu „jednostavnu“ mašinu demistificira elektroniku i sve ono što se sakriva iza šarenih sučelja. Hvala Deborah Hustić.

#kušaj

Danijela: Uživanje u ljetnim večerima uz Bibich R6 vino @ VINO&INO, Šibenik. Najsvježija voćna salata u tropima Mauricijusa.

Antonia: Ljubav prema desertu premašuje granice godina, država i sastojaka. Slike sve govore. Nepce pamti.

Ivan: Sushi u svakom obliku. U Red Dotu, ali i u domaćoj radinosti.

Juraj: Fast food restorani kineske i fusion hrane. Najdraži mi je Wok ‘n’ Walk  u Ilici. U više navrata je spasio cjelokupan coworking tim od gladi i nelagodnih pogleda kada ti glasno kruli želudac dok raspravljaš o web developmentu. Razvio sam Pavlovljev refleks, te ogladnim svaki put dok integriram javascript u HTML5.

#njuši

Danijela: Najoriginalniji umjetnik u 2013. f.ckin fine – apsolutno zaljubljena u genijalnost Marka Prokića <3

Antonia: Svaka prilika za uživanje u dotad neotkrivenim prizorima. Dvorac Moritzburg u blizini Dresdena.

Ivan: More u okolici Šibenika. Poznato, ali svake ga godine iznova otkrivam.

Juraj: Klubovi, posvuda klubovi. Na svaki zatvoreni klub otvore se barem dva nova. Napokon u Zagrebu ima dovoljno izbora za izlazak. Klubovi se ne razlikuju toliko po vrsto glazbe koje se u njima pušta, koliko po ambijentu. Zato grupe DJ-a više nisu vezane za jedan klub, već puštaju svoj žanr glazbe svaki put na drugom mjestu. Izdvajam klub originalnog naziva Klub. u Hatzovoj uz pripadajući rock’n’roll trg.

#ostalo

Danijela: Moj novi, ekskluzivni, uber kul, futuristički zidni sat – the Ur! Ubrzo ga predstavljamo javnosti, a do tada iznova učimo kako čitati vrijeme. 😀

Antonia: Najpamtljiviji citat – „Bolovi, naročito kada hoću plesat.“ (u sklopu izložbe „Ekstravagantna tijela“). Sjetim ga se u petom satu svakog festivalskog posjeta.

Ivan: Možda je cheezy, ali moji klinci… rijetko ti je dosadno kad u kući imaš ekipu od 3 i 6 godina.

Juraj: Jedna od stvari koja me najviše razveselila bilo je pojeftinjenje i akcije raznih avio prijevoznika iz Zagreba pa sad za cijenu karte autobusa do Splita mogu odletjeti do Barcelone, Bruxellesa ili Berlina. Šteta što me taksi do aerodroma košta više nego karta do navedenih gradova.