„Prošle je, 2013. godine, umjetnica započela s projektom slanja službenih liječničkih ispričnica na adrese svih galerija i muzeja grada Zagreba. Direktan povod ovakvoj vrsti obraćanja autorice nadležnim umjetničkim institucijama leži upravo u odnosu koju umjetnik ili umjetnica ostvaruje s takvim instancama, a koji se gotovo uvijek odvija kroz generičke, jednoobrazne načine dijalogiziranja; ako do dijaloga uopće dođe, upozorit će Lovrec.
Iz svojega je osobnog iskustva krenula s radom i na ovome projektu. “Iako sam se iz godine u godinu prijavljivala na različite natječaje za izlaganje, nisam prolazila. Svojim radom ispričavam se na neostvarenoj suradnji zbog svojega zdravstvenog stanja, odnosno – zbog “upale umjetnosti“, a koja me upravo spriječila da tu suradnju ostvarim.”
Obiteljska liječnica ovjerava ispričnicu Jelene Lovrec, u kojoj se navodi kako autorica boluje od artitisa, i to od svojega rođenja. Samo su dvije galerije, pojašnjava umjetnica, shvatile poruku te je kontaktirale. Ostatak je pokazao bazično nerazumijevanje (koncepta i ideje), čak i uznevjerenost po kojoj su uslijedili i uspaničeni pozivi Jeleninoj liječnici.
Lovrec zatim ponovno uspostavlja komunikaciju s tim istim institucijama, ovoga im puta šaljući skeniranu stranica iz Pojmovnika suvremene umjetnosti Miška Šuvakovića s natuknicom pod slovom M – mail art.
– Nekoliko galerija me tada kontaktiralo i ponudilo mi suradnju.„
_____________
Na samoj izložbi okupilo se mnogo posjetitelja svih dobnih skupina. U jednom je trenutku netko uzviknuo „Gle, tabula rasa!“ nakon što je vidio praznu ploču, krenuo prema njoj te pritom nenamjerno nagazio na drugi dio rada: krede koje su se nalazile na podu. Nesretni posjetitelj umaknuo je iz galerije glavom bez obzira. Prijestupnik je naknadno identificiran, no nije kažnjen. Nadamo se da će obiteljska liječnica djelu ovjeriti ispričnicu zbog pretrpljenih fizičkih i psihičkih boli. 🙂
