Kuda i kako nakon fakulteta? Iako dio fakulteta pruža specijaliziranu izobrazbu, veliki broj daje svojim studentima alat s kojim po završetku studija moraju naučiti sami baratati. U potrazi za odgovorima na ova pitanja započeli smo niz razgovora s alumnima, a prva je bila Mia Akrap.

Mia je diplomirala sam na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2020. godine. Bavi se slikanjem i keramikom, a povremeno se izražava i u drugim medijima. Do sada je izlagala na nekoliko samostalnih, kao i na brojnim skupnim izložbama. Zaljubljenica je u umjetničke rezidencije. Osim likovnog stvaralaštva, okušala se u radu na organizaciji i koordinaciji različitih umjetničkih projekata, radu u školi i vođenju likovnih radionica.

Predstavi nam malo svoj obrt

Otvaranje obrta s kolegicom prvenstveno je motivirano stvaranjem keramičkog ateljea u kojem ću moći producirati svoje radove, a potom i mogućnošću da taj atelje otvorimo za ljude koji se žele okušati u slikanju ili keramici. Zato danas, uz rad na vlastitim umjetničkim projektima, vodimo i likovne radionice za djecu i odrasle u Novom Zagrebu, u kojem smo uočile potrebu za takvom vrstom sadržaja.

Što je dovelo do odluke o otvaranju obrta?

Rad na puno različitih projekata, honorarno plaćanje, prodaja radova, a prije svega nestabilnost i neizvjesnost. Često nisam znala što ću raditi idući mjesec, na kojoj lokaciji, kako ću uskladiti sve obaveze i kako će mi honorar biti isplaćen. S obzirom na to da su umjetnički rad i izlaganje sami po sebi dinamični i nepredvidivi, htjela sam uz to nešto što će imati red i strukturu, a shvatila sam da to mogu postići samozapošljavanjem. Osim toga, u poslu mi je vrlo bitna kreativnost i uživam u oblikovanju načina poslovanja i organizaciji. Ti aspekti rada su puno prisutniji pri samozapošljavanju.

Koja ti je bila prva misao o poslu nakon završetka ALU?

Nakon studija sam imala veliki elan i uz umjetničko stvaralaštvo sam htjela ostati usko vezana uz produkciju izložbi i organizaciju umjetničkih projekata. Drago mi je što sam iskusila raznorodne poslove kroz koje sam razvila mnoge vještine i stekla vrijedno iskustvo, ali i shvatila što ne želim raditi.

Mogu li umjetnici danas živjeti od svojeg rada? Koji su najbolji načini?

Moguće je uz puno rada, truda, odricanja i strpljenja. Osobno mi odgovara da uz atelje imam još neku obavezu jer mom karakteru ne odgovara jednolična rutina. Vjerujem da je model koji trenutačno prakticiram dobra formula. Iako, svatko treba osluškivati vlastite potrebe i preferencije.

Što se, prema tvom mišljenju, promijenilo u posljednjih 10 godina na tržištu rada u tvojoj struci? Ima li više ili manje prilika, i priprema li ALU svoje studente za život nakon Akademije?

Smatram da je najveća promjena mogućnost da sami pokrećemo, osmišljavamo i iskoristimo suvremene medije. Uz to, mogućnost samozapošljavanja i brojnih potpora može biti dobar vjetar u leđa. Ne znam kako je točno bilo prije, ali čini mi se da se danas puno toga može uz dobre ideje i trud. Ne mogu reći da me studiranje samo po sebi pripremalo za ono što je došlo nakon. Mislim da je i meni i brojnim kolegama izlazak s Akademije bio izlazak iz sigurne zone, prepun izazova koje nismo očekivali.

Jesu li Erste fragmenti na neki način pomogli pri razvoju tvoje karijere?

Svakako. Erste fragmenti su mi bili veliko ohrabrenje. Omogućili su mi bolju vidljivost i potvrdu da ono što radim ima smisla. Osim toga, financijska potpora bila je vrlo korisna, a nagrada publike izuzetno draga stavka u CV-u. To je jedan od natječaja koje sam pratila od upisa na Akademiju i sudjelovanje me je neopisivo obradovalo.

Što bi mogla savjetovati ili preporučiti budućim naraštajima?

Svima bih savjetovala da razmišljaju o životu nakon studija jer je Akademija često izolirana utopija. Smatram da treba osluškivati u čemu si dobar, što voliš i kako najproduktivnije provodiš svoje vrijeme. Kad upoznaš kako funkcioniraš, treba samo hrabro krenuti u smjeru koji ti odgovara i u kojemu možeš izvući najbolje iz sebe.  

(FOTO: Juraj Vuglač)