Božo Raič o izložbi piše: „U relator-relata relaciji, različitost i identitet nečega su ovisni o “graničnoj” (limes) relaciji fluidnoga. Susret [pojedinačnoga s brojnim] u “limesu” (granici kao crti) određen je, naizgled, repulsivnom neprivlačnošću (vis repulsiva) i atraktivnom privlačnošću (vis attractiva). Nalazeći rastok između repulzije i atrakcije u kontinuiranom toku, „limes“ oblikuju različiti utjecaji višeslojno pišućih intonacija. Proces duktuidnog toka spada u kružno područje „višega kraja“ [„kraj“, kao viša razina u umjetnosti kod Hegela] u kojem estetske kvalitete nepredočivoga, mišljenoga, bezobličnoga, uzvišenoga i nesvjesnoga poprimaju njihovu formalno-svjetlosno-tekstualnu rezonancu. Ova „polifonija“ (Roman Ingarden) tekuće izričajnih oblika pokazuje granicu kao granicu (περας, Hegel)  prijelaza (μεταβασις), koja je u kontinuumu bivajućega i prolaznoga označena kao „aestheticus limes“ (estetska granica).“

Sad kad ste izvježbali svoje znanje stranih i mrtvih jezika, ono najvažnije: izložba je stvarno, stvarno super i obavezno do nedjelje svratite do HDLU-a i pogledajte je! Slike neće razočarati, kao ni skulptura ili crteži drveća koji vise sa stropa. Preporučila Urbanka :).