Što se krije iza projekta CreArt? Po odgovor na to i povezana pitanja obratili smo se najpouzdanijoj adresi, organizatorici i umjetnici Melindi Šefčić, te ostalim sudionicima u projektu.
Melinda: Ovogodišnja sam organizatorica EU projekta CreArt čiji je nositelj HDLU. Tema ovogodišnjeg (umjetničko-znanstvenog) projekta je „Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija“, koji se izvodi uoči obilježavanja Europskog dana kreativnosti, 21. ožujka 2017. uz znanstveno-stručni skup u Klubu HDLU. U projekt je uključeno šestero umjetnika: Ana Ratković, Damir Sobota, Tomislav Buntak, Stipan Tadić, Sanja Stojković i ja te šestoro studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Ana Antolković, Maša Borović, Dinko Duančić, Marijana Paula Ferenčić, Tia Glavočić i Sara Mikelić.
Kako je tekao projekt?
Melinda: Prvo smo se upoznali s prostorom te smo sukladno njemu izrađivali skice jer je svaki prostor zahtijevao svoje riješenje. Projekt se izvodi u suradnji s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institutom za etnologiju i folkloristiku (u okviru projekta Stvaranje grada: prostor, kultura i identitet) te KBC-om Zagreb. Svaki umjetnik dobio je svojeg partnera/istraživača, koji je pratio njegov rad istraživalačkim djelom (pisanjem etnografskog izvješća). Same likovne intervencije trajale su dva tjedna.
Kakvi su dojmovi o projektu studenata FFZG-a?
Marijana Paula Ferenčić: Šestero studenata (Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju FFZG-a) pratilo je rad umjetnika. Pratili su ih vrlo revno te su sudjelovali ne samo u istraživanju umjetnikova dosadašnjeg rada, već i u smišljanju rada koji je bio napravljen u bolnici time što su pomogli pri određivanju tematike, boje i sličnog. Etnografska izvješća i istraživački rad, koji su rezultat suradnje s njihove strane, bit će predstavljen na znanstveno-stručnom skupu “Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija“ 21. ožujka. Cilj projekta je poticanje multidisciplinarnosti kako bi se na taj način oplemenilo i obogatilo bolničko okruženje.
Kakav je bio osjećaj raditi u bolnici?
Damir Sobota (umjetnik): Bilo je odlično! Dinko, kolega s FFZG koji me je pratio, stvarno je super! Dosta smo komunicirali te se tijekom zajedničkog rada stvorilo novo prijateljstvo. Još jedanput čestitam Melindi što nas je uspjela sve skupiti i odraditi ovako kompleksan projekt.
Ana Ratković (umjetnica): Jako mi je drago što sam bila dio projekta te mislim da bi ovako nešto 
trebalo proširiti na sve bolnice. Također želim zahvaliti svojoj FFZG partnerici Tiji koja je cijelo vrijeme bila uz mene.
Kakve su bila reakcije na projekt bolničkog osoblja i pacijenata?
Mirna Vrček, bacc. sestrinstva (glavna sestra ORL): Moj je zadatak bio koordinirati rad umjetnika i studenata – istraživača na projektu. Ova suradnja proizašla je iz ranije suradnje između KBC-a Zagreb (Rebro) i ALU-a te mi je drago da se suradnja nastavila u ovom smjeru. Tijekom procesa izrade radova primijetili smo da su na ideju odlično reagirali ne samo pacijenti, već i zaposlenici s obzirom na to da se radi o prostoru u kojem oni svakodnevno borave. Dapače, ako umjetnici jedan dan ne bi došli, zabrinuto bi ispitivali hoće li se oslikavanje nastaviti te kako će izgledati rad kada bude završen. Mnogi su zaposlenici još tijekom umjetničkih intervencija iskazali velik interes da se likovna intervencija u nekom narednom projektu realizira i na njihovim radilištima. Drago mi je da postoji ne samo interes za umjetnički rad u bolničkom okruženju, već da se pokazalo da taj rad dovodi do humanizacije i re-estetizacije prostora.
