Zovem se Nikica Jurković, diplomirao sam Grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od tada aktivno djelujem, najviše na području slikarstva i konceptualne umjetnosti.

Tvoj rad „Kompozicija 1“, ulje na lanenom platnu, otkupljen je na 14. Erste fragmentima 2018. godine. U kojem smjeru se tvoj rad razvijao od tada i jesu li ostale neke poveznice s tim razdobljem?

Slika je dio ciklusa koji sam počeo razvijati na studentskoj razmjeni Erasmus+ u Madridu. Taj ciklus doživljavam kao početak svog slikarskog jezika, iz kojeg će kasnije nastati ciklusi ‘Usputne fascinacije’ i ‘Kolaži’ na kojem radim posljednje dvije godine.

Naginješ li sad više konceptualnoj umjetnosti ili ti je bilo potrebno vrijeme da bi pronašao način na koji bi se mogao zadovoljavajuće izraziti konceptom?

Zapravo, od početka svoje umjetničke prakse pokušavam uskladiti oba područja, ovisno o opcijama i o tome što me trenutačno više zabavlja. Također, nastojim djelovati organski i ne forsirati procese.

Kako si došao do Patke? Ima li ime veze sa starijim zagrebačkim izrazom „servirati patku“ ili je riječ o slučajnosti?

Patku sam nacrtao iz dosade u jednoj mobilnoj aplikaciji za vrijeme korone. To je bilo bizarno razdoblje i ta Patka je dobar primjer toga. Naziv rada ‘Ovo je Patka’ može se shvatiti doslovno, ali u prenesenom značenju. Ovisi o promatraču.

Razmišljaš li o prodaji rada dok ga stvaraš? Radiš li razliku između radova za izlaganje i onih namijenjenih prodaji?

Ne razmišljam o prodaji, ali bio bih najsretniji kad bih mogao prodati sve što napravim. Volim kad rad nastavi živjeti u nekom drugom prostoru, među ljudima koji ga cijene, a ja imam mogućnost stvarati nove radove. Moji svi radovi su na prodaju, ali ne izlažem sve što napravim.

Skoro godinu dana si na relaciji Zagreb – Beograd. Postaješ li dio tamošnje scene ili si i dalje više vezan za Zagreb i Hrvatsku?

Upoznajem ljude i idem na izložbe, ali se ne osjećam kao dio Beogradske scene. Treba vremena i koja izložba da bi se predstavio novoj publici, a onda ćemo vidjeti kako će me prihvatiti. Ne žurim s tim. Kad bude, bit će u pravom trenutku.

Je li selidba utjecala na tvoj rad i način razmišljanja ili je granica preblizu da bi se moglo govoriti o nekoj razlici?

Gledam na Beograd više kao na ekstenziju svoje nekadašnje okoline i svakodnevice. Nema velike razlike, ali ima više opcija.