Kuda i kako dalje nakon fakulteta? Iako dio fakulteta pruža specijaliziranu izobrazbu, veliki broj daje svojim studentima alat s kojim po završetku studija moraju naučiti sami baratati. U potrazi za odgovorima na ova pitanja započeli smo niz razgovora s alumnima. Ovo je razgovor s Agatom Lučić.
Agata Lučić završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, grafički odsjek 2020. godine. Od tada se najviše bavi ilustracijama i drugim oblicima vizualne umjetnosti. Porijeklom je iz Delnica, a u Zagrebu je prije upisa na Akademiju pohađala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna.
Kako si nastavila karijeru nakon završetka Akademije?
Nakon završetka Akademije nastavila sam raditi kao freelance ilustratorica i vizualna umjetnica. Još za vrijeme studija sam se prijavljivala na razne natječaje. Tada smo imali i suradnje poput crtanja murala, što je bio projekt HDLU i Melinde Šefčić, a radili smo i ilustracije za Večernji list. Stoga sam odlučila da ću i dalje ići u tom smjeru – prijavljivat ću se na natječaje i slat ću svoj portfolio pojedincima, organizacijama i izdavačima za koje sam mislila da bi se kod njih moj rad dobro uklopio.
Kakav je bio rezultat?
Poslala sam portfolio na puno adresa, potrebno je biti uporan da bi se neke suradnje ostvarile. Na stotinu e-mailova koje pošalješ možda ćeš dobiti jedan ili dva odgovora. Tako da je stvarno potrebna upornost i važno je znati da nije smak svijeta ako nešto ne dobiješ, ako ne prođeš na nekom natječaju, ako netko ne odgovori na tvoj e-mail i sl. Ako misliš da imaš neke ideje koje se mogu realizirati, mislim da treba samo nastaviti raditi na njima i sigurno će se pronaći netko tko će prepoznati njihov potencijal. Za mene je bila velika stvar kada sam dobila na natječaju od MSU-a priliku realizirati veliki mural. To je jedan od najvećih radova koje sam napravila i poprilično sam zadovoljna motivom koji se proteže kroz cijeli taj dugačak zid.
A ostale suradnje?
Radila sam za Mala zvona, za knjižicu za klijenta u Španjolskoj, majice, ilustracije za online magazine i sl. Nakon nekog vremena krenuli su mi se javljati klijenti koji su htjeli surađivati sa mnom, tako da mislim da se isplati pokušavati, iako nema garancije da će se iz tih pokušaja dogoditi neka suradnja.
Kako je započela suradnja s izdavačkom kućom Mala zvona?
Tako da sam im poslala svoj portfolio s ilustracijama koje sam radila za vrijeme studija. Te sam ilustracije slala na adrese raznih izdavača, među kojima su bila i Mala zvona. Oni su mi se javili za suradnju koja je rezultirala slikovnicom “Tri putnika u zemlju Nut”, autorice Dorte Jagić. Nakon te suradnje sam 2020. napravila knjigu “Ogledalo bez mana”. To je bila knjiga koja je dio mog diplomskog rada na Akademiji u klasi Svjetlana Junakovića. Kad sam je završila, pokazala sam je Malim zvonima. Njima se knjiga svidjela i odlučili su je objaviti. Ove godine smo za tu knjigu nagrađeni posebnom pohvalom Bologna Ragazzi Award u kategoriji non fiction, u sklopu Sajma dječje knjige u Bologni. To je stvarno super stvar zato što je konkurencija bila doista velika. Bilo je prijavljeno oko 2300 knjiga, a pohvala je velika stvar i za mene i za Mala zvona. Naša treća i najnovija suradnja je knjiga “Zaboravljene stvari”. Inspirirana je buvljacima i antikvarijatima, atmosferom tih mjesta i ljudima koji se tamo nalaze, koji prodaju i kupuju stvari, a najviše predmetima koji se tamo mogu pronaći. Ilustracije su napravljene najviše u plavoj i crnoj boji.
(FOTO: Juraj Vuglač)
