S mladom modnom dizajnericom Moranom Krklec razgovarali smo o dizajnerskim počecima, ostvarenom napretku i tome zašto je lakše baviti se ženskom modom.

Koliko se dugo baviš dizajnom? Što te je privuklo tom poslu?

Od nekih konkretnijih prvih nastupa prošlo je gotovo 9 godina, iako sam još od najranijih dana pokušavala nešto stvarati i kreativnost se cijelo vrijeme na neki način provlačila kroz moj život. Tako da je i odgovor na pitanje što me tome privuklo teško definirati. Zaista nekako vjerujem da sam to odmalena nosila u sebi i kad je bilo vrijeme definirati čime se želim baviti u životu, dizajn se nekako sam nametnuo… Mislim da nisam pogriješila s obzirom na činjenicu da sam zaista sretna poslom koji radim i nisam sigurna da bih se mogla zamisliti u bilo kojoj drugoj ulozi.

Čemu težiš svojim dizajnom?

Estetski ono što je prepoznatljivo u mom dizajnu jest jednostavnost, čiste linije, monokromatika. Često se volim igrati krojevima i stvarati stvari koje se mogu mijenjati svakim idućim nošenjem, okretanjem ili kopčanjem te puštati da kreativnost osobe koja model nosi odredi kako će on u konačnici izgledati.

Kako je izgledao tvoji prvi dizajn? O čemu se radilo?

Iskreno, ne sjećam se konkretno, ali vjerujem da je vrlo slično kod svih dizajnera, prvi radovi su bili za vlastitu upotrebu, neki jednostavniji odjevni predmeti. Što se prvog javnog nastupa tiče, bila je to mini ženska kolekcija i, naravno, da se mogu vratiti u prošlost, sve bih izmijenila… Ali to je problem koji imam sa svim svojim radovima… Čim je kolekcija gotova, ja joj pronalazim mane i pitam sama sebe Pa dobro, što ti je ovo trebalo… Što možda i nije loše jer je to definitivno neki kotačić koji me pokreće naprijed i tjera da se razvijam svakim idućim modelom.

U čemu najviše osjetiš napredak?

Definitivno u tehničkom dijelu, izradi krojeva i kvaliteti i urednosti kod šivanja… Budući da uglavnom sve sama stvaram, od ideje do konačnog proizvoda, i da sam manje-više sve te stvari sama učila, to je nešto gdje je vidljiv golem napredak kad uspoređujem sadašnje radove s nekim počecima. Sjećam se da sam na početku čak znala imati mali strah i kočnicu kod nekih stvari, dok mi je sada često upravo to pokretač. Volim se igrati s krojevima, istraživati i okretati stvari ne slijedeći pravila i klasične krojeve.

Zašto je u Hrvatskoj lakše dizajnirati za žene nego muškarce? Hoće li se to, prema tvojem mišljenju, promijeniti?

Mislim da to nije situacija koja se javlja samo u Hrvatskoj,jednostavno kod muške mode znatno je manje slobode, znatno manje manevarskog prostora za eksperimentiranje jer je broj muškaraca koji su spremni eksperimentirati sa svojim izgledom izuzetno malen. Naravno da na to ponajprije utječe društvo koje je kreiralo neki stereotip i sve izvan tog okvira teško se prihvaća, doživljava kao čudno i često čak osuđuje…Promjena se već polagano događa, s obziromna to da postoje pojedinci koji se ne mareći za okolinu prepuštaju svojoj kreativnosti i mislim da je to super. Kad ce u muškoj modi zavladati potpuna sloboda ne znam, ali nadam se da hoće u skoroj budućnosti 🙂