Je li vam se kad dogodilo da trčite s posla na posao i putem shvatite da je već sedam navečer, a vi niste jeli ništa od podneva? Upravo prolazite preko Gornjeg grada i shvatite da u blizini nema nijedne pekarnice ili trgovine osim Dione pored Markove crkve do koje biste morali proći naoko nepremostivo dalek put po još suncem obuhvaćenoj ulici na ugodnih trideset stupnjeva. Riskirate mogućnost sunčanog udara i ipak odlučujete svratiti put Dione. Glad ne pita. No prilikom prolaska pored Muzeja prekinutih veza zaustave vas i ponude hranom i pićem. Besplatno.
U prvom trenutku mislite kako je predobro da bi bilo istinito. Ili da je posrijedi neka akcija muzeja. „Bivši je loše kuhao pa sam odlučila napraviti performans i pokazati mu kako se to radi“. Dok vam nasmijana Kineskinja gura tanjur svježe pečenih proljetnih rolica u ruku, shvatite da je na meniju kineska hrana pa vam padne na pamet umiješanost Ministarstva vanjskih poslova i nova politika zbližavanja s Kinom u Muzeju prekinutih veza. Shvatili su da ljubav ide kroz želudac.
Na kraju ipak ništa od navedenoga – turističkim vodičima predstavljena je kineska kuhinja. Kuhalo se na terasi bara Muzeja prekinutih veza, a kuharica je spremala kineske specijalitete naočigled okupljenih: uz to što je hrana bila brzo gotova i nevjerojatno ukusna, napokon smo riješili misterij (koji je barem nas mučio) spravljanja kineske hrane. Unatoč svim televizijskim reklamama: bez woka, specijalnih noževa, dugih priprema i velikog broja egzotičnih začina.
Zanimljivost: proljetne rolice s mesom karakteristične su za Hong Kong dok ih ostatak Kine puni povrćem. I ne idu bez kupusa.
