O inovativnom konceptu Nomad Jam razgovarali smo s jednim od začetnika, zaljubljenikom u glazbu i zabavu.

Što je Nomad Jam?

NOMAD JAM je putujući neorganizirani orkestar, tulum koji nema ni početak ni kraj, u kojem je dogovoreno samo mjesto, okvirno vrijeme i struja, kamo se može doći kad si i ovakav i kad si onakav, henganje u kojem je svatko pozvan da štogod lupi, napravi zvuk, kad već srce konstantno lupa i radi muziku! Rekosmo, svaki put nek’ bude drugačije, nek’ bude i na drugom mjestu i u drugom sastavu, nek’ bude umjetnički fensi jednom, drugi put nek bude blato do koljena, a treći put nek’ endi varhol holografski prisustvuje pozdravnim govorom i jednom od dosadnih grafika koje se ponavljaju unedogled. Nek’ dođu ljudi koji se inače mrze, nek’ dođu ljubavnici, nek’ dođu bivši dečki i buduće djevojke i obratno!

Kako si došao na ideju pokretanja takvog projekta (i je li projekt prava riječ?)

“To“ se dogodilo samo od sebe, skoro! Muzičari, ali i publika, jednostavno su spremni na ovakve stvari, energetski nabrijane, eklektične, čudne, pomalo kaotične. Čini se da je svima zanimljivo da se ljudi spontano i bez puno dogovora mogu naći u nekom prostoru i napraviti LIVE tulum koji bez prestanka traje i po 8-9 sati!

Gdje ste do sada nastupali?

Prvi put smo se našli kod mene doma u stanu od 27 kvadrata. Mi se zezamo da smo imali tu jednu probu, znači eto probali smo, i onda smo išli van svirati pred i sa publikom. Prvi javni NOMAD bio je za samo 20-ak ljudi u galeriji Stipana Tadića (Medika), #2 bio je u Chakka’s Room (isto Medika), ali na njega je već došlo stotinjak ljudi. Nakon toga dobili smo toliko dobrog feedbacka da je krenuo boom, pa smo iznajmili klub CAB u Ilici za #4. Tu smo lokaciju držali strogom tajnom jer smo imali puno više prijavljenih ljudi nego što stane u prostor, a htjeli smo da svima bude ugodno! Isto tako smo i lokaciju za #5 držali tajnom do posljednjeg trena iz nekih drugih razloga. #5 se zbio u klubu Super Super, prodali smo oko 400 ulaznica i u jednom trenu je klub morao zatvoriti vrata zbog kapaciteta i gužve! Urnebes! Kaos! Anarhija! E da, svirali smo i na otvorenjima izložbi, to nam je super, jer onda možemo svirati atmosferski i lagano!

Na koji način dogovarate nastupe?

Ehmm… hehe… pa navrat-nanos! #5 smo najavili 2 dana prije nastupa jer nam je slučajno uletio prostor… i opa, 500 ljudi. Uglavnom prvo mora uletiti nekakav deal za prostor, jer NOMADi naravno nemaju svoj prostor! Nakon toga se nekoliko nas čuje telefonom da provjerimo tko je slobodan, a imamo i grupu/pejdž na fejsbuku preko kojeg vrlo lako možemo testirati jesu li ljudi slobodni i raspoloženi ili ne! Ako se dovoljno ljudi javi, mi organiziramo prostor i vrijeme, a sve ostalo je anarhija!

Tko su glazbenici koji jamaju?

Iskreno, ja ih ni ne poznajem sve. Nekidan se prvi put nekolicina nas našla na pivu. Zna se desiti da ljudi dođu, spoje se, sviraju cijelu noć i u nekom trenutku nestanu, bez da popričamo! I to je baš fora. Isto tako i publika je «glazbenik» u slučaju NOMADa jer svatko može doći i lupiti u koješta! Sveukupno dosad je sviralo / pjevalo 30-ak ljudi…

Da sam glazbenik, koji bi bio uvjet za pridruživanje jednom Jamu?

Nema nekih uvjeta… No ipak, najvažnije je da ljudi znaju slušati, a ne nužno svirati. Svirati u bendu nije isto što i jamati s 15-ak ljudi pred publikom. To je kaos instrumenata, ljudi, energije, ma svega! Treba znati jako dobro osluhnuti suglazbenike i pronaći malu rupicu u frekvencijskom spektru u koju se može ubaciti, a da to ne oduzima od atmosfere, nego da dodaje! To  ne može svatko, pa ni mi uvijek. Inače, imamo secret grupu na facebooku NOMAD JAM i istoimeni javni pejđ pa je lako doći do nas, tko želi. Imamo i mailing listu, samo se javite na nomadtronic@gmail.com. Ta mailing lista nam je primarno sredstvo komunikacije s publikom! Tu tražimo feedback, dogovaramo tko može/ne može doći i, naravno, obavještavamo ljude o idućem Jamu.

Kakve su reakcije publike?

Neobjašnjivo pozitivne. To je možda jedina stvar koja je ustvari i nas iznenadila – koliko su ljudi spremni sudjelovati i uživati u ovako kaotičnoj stvari! I to kakvi ljudi! Stariji, mlađi, pankeri, rejveri, biznismeni, manekenke, ma sve! Dobili smo hrpu pozitivnog feedbacka, kažu ljudi da je to novo, da su to tražili i da će opet doći. Čak i ljudi kojima nešto nije bilo po volji jave nam se i kažu kako jedva čekaju idući put da vide kako ćemo to rješiti. Meni su najzanimljivije bile reakcije poput «Ajme, ovo je k’o da nisam u Zagrebu», «Aaa, gle ovo, k’o Berlin, New York» – a kad ono dobri stari Zagreb s malo nove svježe energije! Zagreb je ono što od njega napravimo, kao i život, uostalom, jel’?!

Gdje možemo očekivati idući Jam?

Idući NOMAD #4.2 će biti u Labinu pod nazivom NOMAD ENERGY. Tamo će 29. biti referendum oko Plomina C, pa se nekoliko nas odlučilo otići tamo na tjedan dana i napraviti radionice yoge, elektroničke muzike (Ableton+VJing), afričkih bubnjeva, fotografije i nekih sličnih vještina koje tamo uspijemo podijeliti. Cilj nam je potaknuti mlade Labinjane da kroz naše radionice nešto nauče, priključe se nama u muziciranju, ali i da izađu na referendum i da razmisle ima li boljih biznis planova za Labin od spaljivanja ugljena. Nama se, eto, baš čini da ima.

A #6 ćemo objaviti preko mailing liste, tako da pošaljite mail na nomadtronic@gmail.com da vas imamo u bazi!