Koja je, prema vašem mišljenju, uloga kustosa? Treba li upravljanje umjetničkim institucijama i umjetnosti prepustiti povjesničarima umjetnosti i studentima likovnih akademija ili umjetničkim menadžerima i ekonomistima? Postoji li treći put?
Ana Petrović: Uloga kustosa je voditi galerijski/ muzejski prostor i smjer u kojem se on/ona odredi u smislu umjetnosti i umjetnika koji će u tom prostoru izlagati. Pomažu svom programu da bude najbolje moguće prezentiran i selektiran. Sve ostale struke moraju biti u složbi kustosa.
Dragoslav Dragičević: Do sada sam imao prilike surađivati i s kustosima umjetnicima i s kustosima povjesničarima umjetnosti i primijetio sam da postoji velika razlika među njima što se tiče pristupa radu. Nisam imao nikakva neugodna iskustva ni s jednima ni s drugima, međutim meni je komunikacija s kustosima umjetnicima nekako uvijek bila jednostavnija, valjda zato što iz prve ruke znaju s kakvim se problemima umjetnici susreću. U svakom slučaju, mislim da su kustosi potrebni umjetnicima kod prezentacije njihovih djela zbog komunikacijskih vještina koje su često razvijenije nego umjetnikove, ali opet ni kustosi ne smiju zaboraviti da su umjetnici i njima potrebni.
Upravljanje umjetničkim institucijama ne treba isključivo prepustiti ni povjesničarima umjetnosti ni ekonomistima, već bi trebali svi surađivati kako bi se pridonijelo zajedničkom cilju, iako mi se čini logičnim da glavna riječ ipak ostaje ljudima koji su kroz svoje obrazovanje imali direktan doticaj s umjetnošću.
Stipe Babić: Kustos danas djeluje na kreativnom, administrativnom i teorijskom polju istraživanja – koncepcija izložbi, rad na individualnim umjetničkim produkcijama, predavanja, PR.
Kultura bi trebala biti nezavisna od politike i ekonomije, ali to je utopijski ideal. U svrhu pozitivnog poslovanja i zarade umjetničkih institucija upravljanje umjetničkim institucijama treba prepustiti umjetničkim menadžerima i ekonomistima u suradnji s povjesničarima umjetnosti i umjetnicima. Kroz suradnju vidim treći put da se ipak sve ne svede na kapitalističko natjecanje i prisvajanje tj. patentiranje umjetnosti.
Bojan Mrđenović: Umjetnost vidim kao dio procesa kulture i edukacije, kao nešto što pripada javnom, odnosno zajedničkom dobru, pa je prema tome javnim sredstvima i financirano. Nešto što ne bi trebalo podlijegati komercijalizaciji. Umjetničke institucije kakve zamišljam vodili bi teoretičari i praktičari: povjesničari umjetnosti i umjetnici. I umjetnički menadžeri tu su svakako dobrodošli, ali ne u svojstvu prodavača, nego kao organizatori i producenti. Umjetnička produkcija u većini se slučajeva oslanja na entuzijazam autora. Da nije uloženo mnogo neplaćenog rada umjetnika i njihovih privatnih sredstava za kotizacije i produkciju, ni ova izložba na kojoj sada sudjelujemo ne bi se mogla održati. To je jako važno istaknuti: umjetničke institucije trebale bi štititi i osnaživati poziciju umjetnika.
Antonio Kiselić: Kustos je prevoditelj radnih stvaralačkih procesa, koji stečenim spektrom vještina i čula pregovara i posreduje vrijednosti umjetničkog rada prema zainteresiranim skupinama.
Upravljanje umjetničkim institucijama potrebno je prepustiti osobama i grupama koje kontekstualno i logistički poznaju široko polje kulture, njenu problematiku, specifičnosti, ali i zakonske određenosti kako bi se polje unaprijedilo, usavršilo i otvorilo. Potrebno je imati hrabrosti iznalaziti hibridne modele unutar kojih će se zadovoljiti osnovna institucionalna misija uz stvaranje prostora djelovanja za one kojima na prvu loptu taj institucionalni model nije privlačan ili pak namijenjen. Suvremeni akademski diskurs omogućava razvoj specifičnih kadrova koji bi se tim pitanjima mogli baviti, što primarno mislim na kadar koji proizlazi s kulturalnih studija, no kojima manjka realna, iskustvena razina rada u sektoru unutar obrazovnog procesa.
—
33. salon mladih, čija je tema ‘Troškovnik’, može se razgledati u Hrvatskom domu likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma 16, do 11. prosinca.