Gornji grad možemo usporediti s bilo kojim drugim starim dijelom grada na području bivše Austro-ugarske monarhije s naglaskom na ugarski dio. Povijesna jezgra uskih ulica, mješavina obnovljenih i ruševnih kuća i pročelja. Političko središte jer priziva duhove prošlosti i daje tisućljetni legitimitet svakom vladaru. Glavna turistička atrakcija, jer predstavlja upravo ono što turisti žele vidjeti: živuću povijest, a možda i katkada zbunjujući dokaz da njihova nacija nije jedina koja je držala baklju kulture u zaostalom svijetu.
Stanovnici Gornjega grada možda ne razmišljaju na taj način. Oni vide probleme u zastarjelim cijevima, dotrajalim fasadama, slabo osvjetljenim ulicama i općenito beživotnom kvartu koji u rijetkim trenucima pruži neku zabavu, kao što je ljetno događanje na Strossu.
„Priče s Gornjeg grada“ dio je projekta „Mjestimice svjetlo“. Dora Đurkesac i Maša Milovac skupile su priče stanovnika Gornjega grada i projicirale ih 29. i 30. travnja diljem Gornjeg grada – Demetrova 5, Matoševa 15, Radićeva 44, Galerija Gradec i Plato Gradec – u obliku kratkih izjava i rečenica na zidove i prozore
. Ovoga puta nismo imali grandiozne svjetlosne instalacije, već su autorice izložbom željele pokazati mišljenja stanovnika o području u kojem žive. Instalacije su bile izložene samo jedan dan, te se nestrpljenje očekujemo nastavak projekta.
Dodatne informacije o svjetlosnim intervencijama „Priče s Gornjeg grada“ i projektu „Mjestimice svjetlo“ nalaze se i na stranicama www.mjestimice-svjetlo.org i http://uppertowntales.tumblr.com/
