Povodom otvorenja izložbe u Galeriji Zvonimir razgovarali smo s akademskom slikaricom Mercedes Bratoš.
Tvoja najnovija izložba nosi naziv „Tapete iz harema“. Na izložbi možemo vidjeti zaista impresivan broj novih djela. Možeš li nam reći koliko si dugo pripremala izložbu i zašto si je nazvala upravo tako?
Izložbu sam pripremala oko tri i pol mjeseca. Dosta intenzivnog rada. Sam naziv izložbe je potpuno slučajno nastao. Jedan dragi prijatelj poigrao se riječima dok su djela nastajala i dao mi ideju.
Fokus izložbe je na slikama, ali smo vidjeli i jednu instalaciju. Što nam možeš reći o njoj?
Instalacija je spoj našeg svakodnevnog života, koji mi možda ne želimo vidjeti, potiskujemo ga ili bježimo od njega. Ja sam spojila par elemenata koji povezuju ljubav, zakon, sreću, radost, užitak i bol, koji nas možda na neki način opterećuju iz samo nama poznatih razloga.
Kako uspijevaš spojiti majčinstvo, nastavak studiranja i slikarsku karijeru? Veliki dio umjetnica upravo se zbog zahtjevnosti tih uloga prestaje baviti umjetnošću. Možeš li im dati kakav savjet?
Kad nešto radiš, ponajprije to istinski moraš voljeti i željeti. Nije lako. Ali eto, uz dobru volju, želju, organizaciju i podršku sve se može.
Koje je tvoje mišljenje o gumenim patkicama u kadi?
Moja djeca ih vole, što znači da ih podržavam i veselim se kad su u kadi.
