O meni:
Rođena sam u Zagrebu 1995. Odrasla sam u Bjelovaru, a zatim se upisom na Akademiju likovnih umjetnosti vraćam u Zagreb u kojem danas živim i stvaram. Nakon završenog studija na Nastavničkom odsjeku ALU u Zagrebu u klasi izv. prof. art. Gordane Bakić 2019., upisujem studij na Slikarskom odsjeku na kojem sam diplomirala 2021. u klasi red. prof. art. Ksenije Turčić. Samostalno sam izlagala devet puta, a skupno tridesetak puta te međunarodno u Vijetnamu i Indiji u sklopu projekta Memories. Do sada sam sudjelovala u projektima ilustriranja različitih publikacija poput međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae 2020 i prve inačice ilustriranog Rječnika stranih riječi Bratoljuba Klaića te drugim likovno orijentiranim projektima.
O radu i stvaranju:
Tri slikarska djela koja sam prijavila na ovogodišnji natječaj jesu radovi Śūnyatā, Anattā i Śūnyatā II, inspirirani osjećajem sveprisutne odsutnosti u kreativnom činu, a objedinjeni u pojmovima koji se vezuju uz koncepte budističke filozofije. Śūnyatā je budistički pojam koji upućuje na meditativno iskustvo, na spoznaju ispunjenosti praznine u kojoj je sadržano sve. Slikarski princip, tako, ukazuje ne na odsustvo već na sferu neuhvatljivo-neopipljive jezgrovitosti. Likovni analogoni nisu napose upisani u kapacitet površine, već se oni simultano pojavljuju i nestaju do određene granice da bi daljnjom redukcijom bili formirani kao jedan sasvim drugačiji vizualni model.
Površinu je moguće beskonačno raslojavati kao i čovjekov duh, stoga imaginacija, u tom smislu, dobiva odlike metodičnosti kroz oglede o vlastitim stanjima svijesti i dovođenje istih u odnos sa spoznajom o prostoru slike kao plastičnoj i promjenjivoj tvari (Focillon, 1995.). Takvo promišljanje o slici inspirirano je idejom kako u Kozmosu postoji formativni poriv – telos – usmjerena svijest – a svaki novi stupanj ili događaj (u ovom slučaju „likovni trenutak“) nadograđuje se na prethodni, obuhvaća ga i nadilazi u procesu transformacije otkrivajući svoju dimenzionalnost, odnosno opseg, dubinu i visinu (Veršić, 2008.). Slika se, dakle, ne završava već intuitivno gradi, a središnje zbivanje ujedno je utapanje u slici čiste svijesti. Slika, dakle, postoji izvan opipljivih granica platna, čak i izvan membrane što ju odvaja od prostora – ona postoji kao mentalna struktura.
Umjetnička scena:
Smatram da je naša umjetnička scena itekako živa i prepuna sjajnih autora i umjetnika. Možda je ponekad problem što suvremeni autori znaju razmišljati kako na sceni nema mjesta za sve, dok bismo ustvari trebali ostati u protočnom stanju fascinacije svojim vlastitim otkrićima, a zatim i međusobno komunicirati putem istih. Važno je nastaviti razmišljati i biti iskren prema samome sebi, dopustiti si pronalazak medija u kojem osjećamo utočište. Dok je toga, mislim da će sve biti u redu.
Očekivanja:
U kontekstu kreativnog izražavanja, voljela bih nastaviti njegovati proces fascinacije slikom, prirodom slike, upotpunjavati svoja znanja i istraživati mogućnosti slikarstva kao proširenog medija.
O Erste fragmentima:
Erste fragmenti su sjajna prilika i poticaj mladim autorima jer kreiraju prostor koji omogućuje veću vidljivost djela, a financijski podržava autore u vlastitim kontinuiranim umjetničkim istraživanjima.
(FOTO: Karla Jurić)