Organizator: Wandering Art Tea Academy
Ritual ispijanja čaja svima je poznat kao engleski običaj koji se odvija u pet sati poslijepodne uz kolače i lagane sendviče. Ako se itko zapitao otkuda je pristigao na otoke koji nisu poznati po plantažama čaja već ribi i krumpirićima, dovoljno je pogledati domovinu čaja. Ne govorimo o Turskoj, koja je ionako poznatija po kavi iako su njezini stanovnici zakleti čajopije, već Kini. Usporedbe radi, popodnevna čajanka u Engleskoj je postala tradicija punih 3000 godina nakon Kine.
Način na koji se pije čaj u društvu u Kini vrlo je sličan onom u Engleskoj, iako je zgodno ako uz hranu pročitate i koju prigodnu pjesmu, a i vrijeme održavanja nije nužno poslijepodne. Čajanka je za Kineze razlog okupljanja i druženja ili trenutak odmora. Također, velika je razlika u čaju koji se ispija: dok je u Europi najveću popularnost imao zeleni čaj, u Kini se piju različite vrste čaja koje, ako su pripravljene na pravilan način, djeluju na različite načine. Čaj posjeduje ljekovita svojstva, ali isto tako može i razbuditi, uspavati ili smiriti. Tijekom priprave čaja bitan je svaki element: svježina lista, boja, na kojem se dijelu stabljike list nalazio. Razne vrste čaja zahtijevaju i različite temperature vode. Tako je za zeleni čaj najbolja temperatura oko 80 stupnjeva, uz varijacije ovisno o vrsti.
Na Wandering Art Tea Academy naučili smo točiti čaj, na što treba paziti pri odabiru lista i temperature vode. Čuli smo nekoliko pjesama, doduše na kineskom, te smo upoznali različita svojsta čajeva koje smo pili. Neka vas engleski naziv ne zbuni: predavačica je predavala na engleskom, a najveće iznenađenje bila je činjenica da je na samoj čajanki sudjelovao veliki broj stranaca trenutačno zaposlenih u Hrvatskoj od kojih je većina, iako Europljani, govorila kineski.
