…DOSAD
Foto: Tjaša Kalkan
2010. završila sam kiparstvo na ALU Zg, a 2013. nove medije na ALU Zg. Od 2014. sam samostalna umjetnica. U svom radu 1:1 bavila sam se intimNijim i manjim prostorom, prostorom mog doma, a u radu Gdje je Jasenaš? željela sam proširiti prostor, pojam doma i obujam svog istraživanja. Radove gradim organski, oni rastu s vremenom i odnosom prema ljudima i prostoru s kojima radim. Doživljam ih kao produkte određenog procesa, bilo osobnog, bilo istraživačkog.
Ne znam kako sam se odlučila baviti umjetnošću, bilo je to dosta instinktivno.
Zanimaju me tragovi življenja, mjesta, prostori, susreti s ljudima, način na koji se ljudi s ljudima i ljudi s prostorom međusobno prožimaju i kako utječu jedni na druge, tanka je granica između osobnog i kolektivnog; kako prenijeti te tragove življenja u medij i koji medij što i kako može podnijeti i što i kako prenosi; raspon u dokumentarnom pristupu i granica u kojoj postaje nesigurno što je dokumetarno, a što fikcija. To me već duže vrijeme inspririra, a i motivira.
SAD
Radovi Forget-me-not/Prema Državnom zavodu za statistiku/Spomenik za posaditi i 15.11.2015. dio su multimedijalne izložbe Gdje je Jasenaš? koja sakuplja priče raseljenog sela i njegovih napuštenih kuća, prisjeća se bivših stanovnika i okuplja sadašnje. Na trenutke se doima dokumentarnom, na trenutke fikcionalnom. Jer ponekad se čini nesigurnim gdje je Jasenaš, je li on jedno određeno selo ili svako selo, da li je Jasenaš svugdje gdje su raseljeni njegovi stanovnici ili da li uopće postoji?
U epruvetama rada Forget-me-not/Prema Državnom zavodu za statistiku/Spomenik za posaditi su sjemenke potočnice, koja na mnogim jezicima nosi ime “ne zaboravi me” ( eng. Forget-me-not, njem. Vergissmeinnicht). Broj sjemenki odgovara broju stanovnika Jasenaša, a na svakoj je epruveti navedena godina u kojoj je rađen popis stanovništva, od 1857. – 2011., kao i broj stanovnika Jasenaša te iste godine.
Rad 15.11.2015. dobio je svoje ime prema datumu kad sam okupila Jasenašane ispred njihova mjesnog doma i napravila njihov grupni portret. Jedan primjerak poklonila sam mještanima Jasenaša kako bi fotografiju postavili u svom mjesnom domu.
Ova oba rada doživljavam kao neku vrstu živog spomenika vremenu koje je bilo i ostavilo trag, mjesto i potencijal za budućnost.
Sudjelovanje i otkup radova u sklopu Erste fragmenata su mi svojevrsna potvrda da sam kvalitetno provela vrijeme dok sam radila izložbu Gdje je Jasenaš? I svakako mi je draže da su radovi izloženi, nego da stoje u ateljeu.
ODSAD…
Planiram nove radove, nove izložbe i želim si da uspijem naći neki financijski održiv način života, a koji mi ostavlja dovoljno vremena i energije da radim svoje radove.
Teško mi je reći koja je perspektiva za mlade umjetnike u zemlji. Svi kolege koji unatoč situaciji i dalje rade svoj posao po mom mišljenju vrijedni su divljenja.
Ana Kovačić: Forget-me-not/Prema Državnom zavodu za statistiku/Spomenik za posaditi
Ana Kovačić: 15.11.2015.