Radovima se trudim pristupiti istraživački. Biram teme koje su bitne, ali zanemarene u javnom diskursu, koje su mi vizualno intrigantne i poticajne jer relativno dugo radim na izložbenim projektima. Koristim razne medije za koje smatram da će najbolje izraziti ono što mi je u određenom radu bitno, pritom se trudim zadržati estetsku koherentnost.
SAD
Otkupljeni rad srž je opsežnijeg izložbenog projekta na temu suvremene narodne arhitekture. Fenomen masovne apartmanizacije Dalmacije vizualiziran je specifičnom estetikom koja je najizraženija na granici privatnog i javnog, na fasadama koje su pretjerano uljepšane masovno proizvedenim ukrasima, pseudo–povijesnim dekorativnim elementima, pastelnim i nametljivim koloritom. Inzistiranje na rodno konotiranoj ružičastoj boji unosi disfunkcionalnost u predodžbu kuće kao patrijarhalnog statusnog simbola.
Projektni dio rada imitira nedostatak stručnosti amaterske i nerijetko ilegalne gradnje. Ceremonijalno rezanje svadbene torte, koju sa stihijskom gradnjom povezuje megalomanski pristup, estetika pretjerane slatkoće i sentimentalnosti, završava ostacima nezasitnosti i proždrljivosti. Ostaci torte evociraju ruševine divlje gradnje koja se sve češće legalizira, dok se ruše samo ekstremni primjeri.
Aktivno izlaganje zahtijeva mnogo vremena, truda, upornosti, ali i financijskih sredstava koja se uglavnom ne “vraćaju”. Najčešći “honorar” je prestiž sudjelovanja na značajnoj izložbi. U odnosu na većinu drugih natječaja, Erste fragmenti omogućavaju otkup rada, šansu da rad postane dio javne kolekcije. Dobiti honorar za svoj rad je poticajno, omogućava ulaganje u daljnji rad i daje potvrdu da netko cijeni to što radiš.
ODSAD…
Trudim se zadržati kontinuitet u radu, nastavljam razvijati nove izložbene projekte. Perspektiva mladih umjetnika, kao i većine mladih (i ne samo mladih) ljudi je nesigurna. Struka bez uobičajenog radnog vremena i nadređene osobe može biti i prednost i nedostatak. Radi se o vrlo osobnom poslu koji zahtijeva svakodnevno izvlačenje poticaja iz samoga sebe.