“Postaje li priroda luksuz? Odnos čovjeka i prirode oduvijek je dinamičan, a od prvobitnog kroćenja ona je neprestano uzmicala pred nastojanjima čovjeka u njegovu širenju prostora za život i rad. Omjeri zelenila i betona, stakla i ostalih građevnih materijala s vremenom su se mijenjali, naravno, na štetu biljnog svijeta. Nastala je urbana populacija. Zelene oaze u gradovima sada predstavljaju iluziju mogućnosti ponovnog povezivanja s prirodom. Ta iluzija nestaje u vrijeme kada su parkovi i drvoredi najzeleniji: generacije odrasle na betonu tada ju odbacuju kao strano tijelo, doslovno i fizički, reagiraju alergijskim reakcijama većeg ili manjeg intenziteta i čekaju neka bolja vremena u kojima su procesi cvjetanja smireniji a priroda manje impresivna i manje agresivna. Istovremeno, kompenzacijski komadići prirode u interijerima predstavljaju izazov. U njima neprirodnom okruženju mnoge biljke gube borbu za svjetlost i hranu, umjesto mijene godišnjih doba izmjenjuju se sezone grijanja i klimatiziranja prostora, vođene neizbježnom, više ili manje vještom i informiranom, ljudskom rukom. U tom pokušaju povratka prirode među ljude mnogim vrtlarima-amaterima ostaju tek frustracije zbog neuspjeha i prazna mjesta u teglama.

Moramo li se pomiriti s činjenicom da je kontakt s prirodom u gradovima tek privilegija? I što mogu učiniti dizajneri?

Na Studiju dizajna u Zagrebu pod vodstvom profesora Mladena Orešića i Zlatka Kapetanovića i uz asistentice Sanju Bencetić, Ivanu Fabrio i Andreu Hercog studenti su istraživali mogućnosti dizajna u ponovnom uključivanju prirode u život čovjeka…” (Ksenija Foretić).

Rezultat možete provjeriti do 30. siječnja u Galeriji Bernardo Bernardi Centra za kulturu Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, 1. kat.