Kada se govori o ispijanju čaja rijetki se sjete Kine ili Turske, gdje je čaj, a ne kava, nacionalni napitak, već im kroz misli prolete slike britanske aristokracije kako ispija čaj držeći delikatnu porculansku šalicu između palca i kažiprsta s uzdignutim malim prstom. Zamišljamo nešto nalik prizoru iz “Downton Abbey”, gdje uz gospodina u fraku i s monoklom sjedi gospođa u bijeloj haljini, koja u drugoj ruci drži mali bijeli suncobran. Pored njih stoji služavka, a oko stola trče djeca s psom.
Čajanka se ne odnosi na ritual ispijanja čaja, već na lagani poslijepodnevni obrok koji se jede između 16 i 18 sati. Popularizaciju ispijanja čaja i njegove pretvorbe u obrok možemo zahvaliti vojvotkinji od Bedforda, koja je uživala u manjim obrocima dok je ispijala čaj pri posjeti dvorcu Belvoir i čekala večeru. Pripadnici engleske aristokracije najčešće su uz čaj jeli kruščiće uz koje su bili servirani razni namazi, krastavci, jaja, šunka i dimljeni losos te spužvasti ili voćni kolači.
Engleski radnici, koji su tijekom 19. stoljeća doba bili prisiljeni raditi u poprilično nepovoljnim uvjetima, preuzeli su popodnevnu čajanku kao službenu pauzu u radu. Oni su uz čaj jeli sendvič ili kruščiće koje bi ponijeli od kuće.
Danas rijetko tko stigne između 16 i 18 sati uživati u miru i obroku – to je vrijeme kada se vraćamo s posla i kuhamo prvo „kućno“ jelo u danu, dok u preostalo vrijeme pokušavamo utisnuti sve što pripada kategoriji „privatnog života“. Čaj pijemo kada tijekom zime ne znamo što naručiti u baru ili kada smo bolesni jer „ide dobro uz med“.
Nova zagrebačka slastičarnica Cup&Cake odlučila je, međutim, englesku tradiciju preseliti u Vlašku 45. Popodnevna čajanka trajala je od 17 do 21 sat, a u ponudi su se našli mnogobrojni slani i slatki zalogaji uz, naravno, dovoljne količine čaja. Zbog velikog interesa, saznajemo, početkom rujna slijedi repriza. Preporučamo!
