Ana Čehaić je studentica na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, članica je Big banda akademije, a surađuje i s Greenhill Club big bandom. Opisala nam je svoj put koji je prošla, od jazz pjevačice do jazz gitaristice.
Još u srednjoj glazbenoj školi privukao me jazz, koji sam tada počela pjevati. Kako sam došla na Glazbenu akademiju, profesor koji predaje jazz modul poslao me u Grožnjan, u Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži, u sklopu kojeg se održavaju majstorski seminari, radionice, skupovi i festivali, a koji je u biti ostavština Boška Petrovića.
Najvrijednije što sam tamo stekla je prijateljstvo s basisticom, uz koju sam zapravo, na neki način, započela svirati. Iduće godine u Grožnjan sam došla s gitarom koju sam igrom slučaja uzela od kuće, a tamo sam je i prosvirala. Moja glazba je bila dosta jednostavna i ni po čemu zadivljujuća, ali definitivno se rodila ljubav. I sada već godinu dana sviram gitaru i učim svirati jazz na gitari.
Otkako sam počela svirati gitaru sve je nekako buknulo. Čim sam se vratila na Glazbenu akademiju isti me profesor stavio u Big band Akademije, a upisala sam i sve predmete jazz modula koji se nude na Akademiji. Sve je bilo dosta intenzivno, jako puno informacija… što je možda i malo teško jer u glazbenom aspektu uvijek postoji određena doza nesigurnosti.
Možda je problem što sam ovako kasno krenula, ali po onome kako se stvari razvijaju, vidim da je to nešto čime se želim baviti. Dapače, mogla bih se fokusirati samo na studij jazz gitare u Sloveniji, gdje se otvorio jazz odsjek.
Ono najljepše na putu prema jazz gitari bilo je upoznavanje sebe. Često tek kad se bavimo nečime dobijemo bolju sliku što bi to trebalo biti, što što se od nas očekuje i sl. Na primjer, znam da nikada neću biti samo jazz gitaristica. Možda moja virtuoznost nikada neće doći do tako neke visoke razine, ali me zanimaju i plesovi, točnije swing i jazz. Zanima me, naravno, i autorski rad. Kroz sve ove stvari koje sam naučila, shvatila sam da se sa znanjem mijenja i ukus, tako da sve nove komponente koje sada čujem u glazbi nekako bez razmišljanja stavljam u svoje stvari. Mislim da je to moj sljedeći korak – autorstvo. I želim u to sve uklopiti aspekte filozofije i književnosti.
