Kao što smo prethodno najavili, 5. veljače u Regaleriji u Zaboku (Prilaz dr. Franje Tuđmana 15) otvorene su izložbe „Drugdje, ali ovdje“ Ivane Tkalčić i „Konteksti tekstila“ Lade Tomašić.
O projektu Drugdje, ali ovdje Ivane Tkalčić:
Sastoji se od karata gradova, ulaznica muzeja i galerija, karata prijevoznih sredstava, bilješki o destinacijama i plana putovanja te fotografija putovanja. Svi navedeni elementi su transformirani i djeluju manje prepoznatljivo, no njihova originalna forma, premda na prvi pogled izmijenjena, još sadrži vibracije prijašnjih predmeta. U posljednje dvije godine autorica je posjetila dvanaest gradova: Beč, Berlin, Bratislavu, Budimpeštu, Dresden, Hamburg, Köln, London, Ljubljanu, München, Prag, Veneciju. Duža putovanja potaknula su je na osvješćivanje i razmišljanje o sjećanju, o stvarnosti, o sličnosti i različitosti, o identitetu. Ovi su radovi njezina materijalizirana sjećanja koja se pretapaju i preklapaju, gdje se sva iskustva dotiču i rasplinjavaju u jednoj točki, točki viđenja nečega tako poznatog, a opet tako stranog. To je proces putovanja unutarnjeg i vanjskog, stvarnog i iluzornog, iz stanja u stanje, putovanja onoga negdje drugdje, a zapravo ovdje. Ili samo ovdje jer sve što doživljavamo kao drugo zapravo je ovdje.
O instalacijama Konteksti tekstila Lade Tomašić:
Tekstilna umjetnost razvija slojevit likovni jezik koji postepeno prerasta svoj prvotni zadatak i postaje samostalna estetska forma.
Preispitivanje estetike tekstila i njegova složenog socijalno-umjetničkog konteksta osnovno
je polazište i u radu Lade Tomašić. Tekstilne instalacije velikih dimenzija, nastale recikliranjem, slaganjem različitih tekstilnih uzoraka i njihovim spajanjem na dvodimenzionalnoj površini, sintetiziraju širok spektar formalnih i značenjskih odnosa autoričina likovnog vokabulara
Ponajprije se u njima nalazi potreba da se oblikovana površina iščitava kao apstraktna kompozicija koja razotkriva i svoju unutarnju strukturu.
Iako su u autoričinim radovima prepoznatljive estetske komponente campa i kitscha, ne može ih se odrediti kao istoznačan princip. One su slobodan odabir autorice, koja ih eklektično upotrebljava radi pojačavanja vizualne napetosti, provokativnosti, pa i teatralnosti. Likovni jezik kojim se Lada služi revitalizira mogućnosti tekstila van domene čistog dizajniranja – dajući mu tihu snagu, ljepotu i taktilnost.
