Mnogi bi se složili da umjetnost danas gubi svaku društvenu ulogu. Ako se vratimo na umjetničke rasprave 19. stoljeća, kada je industrijska revolucija napokon dopustila ljudima odahnuti, te da u maniru starih Grka i Rimljana počnu ponovno raspravljati o nebitnome vidjeti ćemo da se viđenje umjetnosti do danas nije promijenilo. Neki tvrde da joj je uloga stvarati lijepo. Drugi da mora imati i društvenu ulogu.
Jelenina izložba zasigurno zadovoljava i jedne i druge. I dok njezine skulpture možda neće svatko nazvati „lijepima“, one su svakako vizualno dojmljive te su nešto što posjetitelj neće brzo zaboraviti. Njezine skulpture u prvom su redu društvena kritika. Ova izložba usmjerena je na problem pretilih žena, koje su osuđene na mnogobrojne predrasude u društvu u kojemu je lijepa žena koja je prvom redu mršava, a tek nakon njezine mršavosti gledaju se ostale odlike. Inherentno je to i izložba o standardiziranom bremenu pomodne estetike čiji su predmet, čini se, nekako uvijek žene.
