Mjesto: Lauba
Kad u tekstu koji poziva na izložbu piše: „Ponesite svoje pametne telefone ili tablete te slušalice kako biste mogli sudjelovati u zvučnom segmentu instalacije!“ možete pretpostaviti da ste na tragu nečeg drugačijeg. Ne želimo ulaziti u rasprave je li ovo budućnost jednog segmenta umjetnosti ili umjetnosti uopće, ali je neosporna činjenica da se na izložbama rijetko kad viđa tolika zainteresiranost za izloženo.
Umjesto brzog pregleda izložaka i trke prema šanku, posjetitelji su u tišini hodali od izloška do izloška sa slušalicama u ušima i pogledom uprtim u svoje pametne telefone, s prstom na ikoni kamere. Nijedna izložba do sada nije toliko dobro spojila našu svakidašnjicu s umjetničkim radom. Čak i kada se izložba nakon otvorenja pretvorila u tipično poslovno-prijateljsko druženje, mnogi su se vratili izloženom, ignorirajući odličnog DJ-a i prosecco koji se nudio.
Ako niste uspjeli posjetiti Laubu za vrijeme trajanja izložbe, možda dojam barem dijelom uspiju dočarati popratne fotografija, kao i pripadajući tekst predgovora: „Četiri kata, četiri priče, četiri profila današnjice u europskoj metropoli. Svaki stan je još jedan svjedok memorije prošlosti i sadašnjosti te mjesta u kojem egzistira. Završna je ideja napraviti jedan veliki neboder, gdje će više katova predstavljati jednu od europskih metropola, odnosno Babelov toranj sadašnjice.“
