Povodom izložbe ‘Ništa, ali ipak je’ otvorene u Galeriji VN (Ilica 163 a) do 9. travnja razgovarali smo s umjetničkim tandemom Marija Plečko / Petra Orbanić.
Što je sve izloženo?
M & P: Otkad smo počele zajedno raditi, cijelo vrijeme skupljamo nešto: granje, kamenje, iskustvo, razmišljanja… Dio toga, ali ne i sve, predstavljeno je na ovoj izložbi.
Koliko je dugo trajalo skupljanje i stvaranje svih materijala i traje li ono i dalje? Znate li kada će završiti?
M & P: Sve je započelo u rujnu 2014. godine kada smo odlučile hodati zajedno po Istri. Otad je to neprekinuti proces koji je ovom izložbom samo zaustavljen, samo smo napravile malu cezuru, a proces će trajati dokle god budemo imale osjećaj da ima toga još neotkrivenog, dokle god budemo imale osjećaj da otkrivamo. Mnogo je planina još za obilazak, mnogo smjerova za uspinjanje, pa računamo da kraj neće tako skoro. Osim toga, proces je u nama i nikad ne postoji oštar rez, sve se samo nadograđuje i polako mijenja pa mislimo da kraj u vidu tog oštrog reza ne postoji te samim time ni neće doći.
Ako stvari predstavljene na izložbi dobivaju puno značenje tek kada su zajedno, preslikava li se to značenje na svaki pojedini objekt, zapis ili radnju?
Petra: Značenje objekta, zapisa ili radnje pojedinačno i značenje cjeline potječu od istog izvora: nas. Značenje cjeline svakako se odnosi na objekte, zapise ili radnje, ali paralelno s time, svaki objekt, zapis ili radnja također za nas ima svoje individualno značenje – svoju priču, svoj život – ili, u odnosu na nas, značenje nas i tog pojedinog objekta zajedno.
Marija: Gledano pojedinačno, svaki od tih predmeta u sebi utjelovljuje drugo sjećanje i priču, prema tome i neko drugo osobno značenje, ali u isto vrijeme to značenje proizlazi iz iste misli, htjenja i ideje te tako najmanji fragment kao i u najveći u sebi sadrži jednaku energiju i jednako nas.
Što ste željele da posjetitelj vidi ili osjeti na izložbi?
Svaki objekt za nas ima svoje značenje koje proizlazi iz našeg osobnog iskustva, ono je intimno i samo naše, a na posjetitelju je hoće li ga on prepoznati ili mu dati neko novo značenje koje će za njega postati jednako važno i jednako njegovo. U svakom slučaju, bilo bi nam drago kada bi barem dio te energije, za koju smatramo da postoji, ostao u posjetitelju i nakon izlaska iz galerijskog prostora. Bilo kao sjećanje, iskustvo ili doživljaj.
Crno-bijeli ili film u boji?
Petra: Dobar film je dobar film.
Marija: Da, ali mislim da su nam oči više naviknute na film u boji. Bitan je sadržaj.
Petra: I da, ne mogu umorna gledati crno-bijeli film jer je sporiji pa zaspem. Crno-bijeli film gledam odmorna i uglavnom po danu.
