U novom nastavku razgovora s mladim umjetnicima koji izlažu svoje radove na 33. izdanju Salona mladih s temom ‘Troškovnik’ pitamo se trebaju li se umjetnici i institucije okrenuti tržištu ili ovisiti o potporama države i gradova i zašto. Evo njihovih odgovora.

Mario Matoković: Stvar je vrlo jednostavna, institucije isključivo ovise o državi/gradovima, što nam samim time govori da nemaju novca. Ako institucije nemaju novca za realizaciju projekata, najčešće i potpore umjetnicima izostaju, a u konačnici su financirane na temelju umjetničkih projekata. Apsurd. Uzmemo li u obzir da je kultura rubni dio državnog aparata, možemo lako zaključiti da tržišta nema ili pak ne postoji interes za isto. Kultura i pogled na kulturu se odgaja, a u našoj sredini od malena nas šabloniziraju i ne potiču kreativno mišljenje. Često se pitam ima li problem država ili kultura. Smatram da su podjednako krivi i jedni i drugi.

Ili će pak doći bolji dani kada će umjetnost, na (ne)sreću, nestati iz života ljudi u Republici Hrvatskoj.

“Bit će bolje!” stariji kažu.

Josipa Vranjković: Smatram kako bi bilo odlično da imamo opciju okrenuti se tržištu. Budući da kod nas tržište ne postoji, preostaje nam ovisiti o potporama države.

Mario Udženija: Između tržišta i države ne vidim nikakvu razliku, to je jedan entitet. Odabrati jedno od to dvoje znači artikulirati cijeli sistem. Pravo pitanje i mogući odgovori ne nalaze se na toj fronti.

—

Izložba se može razgledati u Hrvatskom domu likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma 16, do 11. prosinca.