U zagrebačkom HDLU i Malom salonu u Rijeci posjetitelji su krajem travnja mogli razgledati izložbu radova otkupljenih u sklopu ovogodišnjeg, devetog po redu, izdanja projekta „Erste fragmenti“. Posrijedi je tradicionalni natječaj Erste banke namijenjen mladim i većinom još neafirmiranim umjetnicima do trideset godina starosti te studentima akademija likovnih umjetnosti. Natječaj svake godine sve više dobiva na prepoznatljivosti, što potvrđuje činjenica da se na njega svake godine prijavi sve veći broj umjetnika. Stručno je povjerenstvo i ove godine imalo težak zadatak – izabrati najbolja djela između više od 380 prijavljenih. Za otkup je odabrano sedamnaest djela četrnaest autora, a djelo „Mangaakuta“ Ivana Prerada proglašeno je najboljim djelom natječaja pa smo iskoristili priliku zagnjaviti ga s nekoliko pitanja.

Ivane, što za tebe znače „Erste fragmenti“ i je li ovo prvi put da sudjeluješ u natječaju Erste banke?

Jako sam sretan što je moja slika odabrana za ovogodišnji Erste Grand Prix, koji mi kao umjetniku mnogo znači. Erste Fragmenti jako je bitan natječaj i po mom sudu jedan od onih natječaja koji se iščekuje. Osim dobrog koncepta, tu je financijska strana i, na kraju, dobra izložba. Na natječaju sam sudjelovao posljednje dvije godine, s dvije slike. Slika koja mi je donijela ovu nagradu bila je gotova samo tjedan dana prije objave natječaja.

Djelo za koje si dobio nagradu nazvao si „Mangaakuta“. Vrlo je realistično, o čemu se radi?

Slika predstavlja Maursko plame i pripada ciklusu radova koji se bave kartografijom prostora, lokacija i teritorija. Doslovno oslikava jedan takav prikaz i nastavak je ciklusa slika na temu kartografije. Predstavlja sjećanje na djetinjstvo provedeno na Novom Zelandu kroz prikaz maorskog plemena nastanjenog na području „Mangaakuta“.

Ivan Prerad: Mangaakuta

Kako si odlučio postati umjetnik i bi li mogao reći da je hrabro danas se baviti umjetnošću?

Školu primijenjene umjetnosti upisao sam jer sam znao da ću se moći provlačiti (smijeh), a poslije sam upisao i Akademiju likovnih umjetnosti. Tako je počelo… Ne znam bi li se baš moglo reći da je to hrabro. Osoba jednostavno odluči biti umjetnik, odnosno odabere put kojim ide. Bitno je da ga ništa ne sprečava u tome.

Što misliš, je li umjetnost danas precijenjena?

Ne, smatram da umjetnost ne može biti precijenjena. To mogu izjaviti samo ljudi koji se ne bave umjetnošću. Stvar je u konceptu koji stoji iza svakog djela.

Zanimaju li te drugi mediji? Gdje se vidiš za 10 godina?

Zasad se bavim samo slikarstvom. Nije da me drugi mediji ne zanimaju, ali još nisam stigao okušati se u njima. Za deset se godina vidim u umjetnosti jer se planiram nastaviti baviti njome. Zapravo se nadam da ću se nastaviti baviti ako ću imati mogućnosti. Ovdje ili negdje u inozemstvu, važno je samo da se bavim umjetnošću.