„Kako se Stipan Tadić proveo u Parizu odrađujući rezidenciju Citté Internationale?“ bilo je pitanje kojim se bavilo mnoštvo likovnih kritičara, umjetnika i kustosa, od Patricije Kiš do studenata prve godine ALU-a. Nakon što je shvatio da će ostatak svog mladog života provesti na kavama, koje bi nakon kratke šutnje i razgovora o vremenu uvijek prešle na temu života i iskustva u Parizu, Stipan se odlučio na drastičan korak.

Vođen uspjehom naracije koju je uspio stvoriti stripom o svojim iskustvima u Dubaiju (strip je, vjerujemo, nastao iz istog razloga očuvanja vremena i želje za prenošenjem iskustva mlađim naraštajima, koji će, neminovno, poći njegovim stopama), Stipan je odlučio svoja pariška iskustva staviti na papir. Ovoga puta crtežima je podario besmrtnost objavljujući ih u obliku punokrvnog stripa, s koricama, stranicama i povezanošću između panela.

Strip se mogao pogledati u Laubi, ali i kupiti po cijeni od 50 kuna. Uz Tadićev karakterističan stripovski izričaj, praćen komentarima i izjavama pisanim „razlomljenim engleskim“, strip može poslužiti i kao odlična životna lekcija i uvid u život i razmišljanja današnjih umjetnika.