O meni

Rođen sam u Zagrebu u kolovozu 1988. god. Fotografijom se bavim desetak godina, 2010. sam upisao preddiplomski studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti, a 2016. sam diplomirao na katedri fotografija, pod mentorstvom prof. Darija Petkovića i prof. Gorana Trbuljaka. Do sada sam izlagao na nekoliko grupnih i nekoliko samostalnih izložbi.

O otkupljenom radu i stvaranju

Otkupljeni rad se zove ˝Tri sata˝. Taj sam naziv preuzeo iz knjige Mučnina. Roman me se nije dojmio, ali ova misao jest: ˝Tri sata, to je vrijeme kada je uvijek prekasno ili prerano za sve ono što čovjek kani učiniti. Čudan popodnevni trenutak.˝

Serija fotografija predstavlja radove koji ne pripadaju nikakvoj seriji, fotografije koje ne posjeduju konceptualni ili misaoni identitet. Ovi su radovi snimljeni ˝usput˝ proteklih pet, šest godina. Zanima me fotografija kao mediji promatranja, samog gledanja.

U životu najveću potporu imam od samoga sebe i moje prijateljice, supružnice Kike, a na moj rad najsnažnije su utjecali mačak Behemot i fotograf, prijatelj i dijamant Jakov Lerotić.

O Erste fragmentima

Erste fragmente doživljavam kao jednu od malobrojnih manifestacija u Hrvatskoj koja pruža ozbiljniju potporu mladim umjetnicima, prezentativno i financijski. Kao natječaj i događaj kroz godine nije izgubio na svojoj relevantnosti, pa je meni kao i drugim autorima ovo odlična motivacija i potvrda. Mislim da radite lijepu stvar.

O umjetnosti u Hrvatskoj i perspektivi

Teško mi je odgovoriti na pitanje kako žive i kakvu perspektivu općenito umjetnici imaju u Hrvatskoj. Kako se snalaze slikari ili kipari, ne znam. Mislim da perspektiva nije sjajna, ali isto mislim da nije ni katastrofalna.

O planovima i željama

Mislim da zapravo nikad nisam bio tip osobe koja cijelu godinu ima isplaniranu, tako da ni sada nemam velike planove, a želja se nastojim riješiti. Nosim fotoaparat sa sobom u šetnje ili do trgovine i promatram svijet oko sebe. Ono što primijetim, to i snimim. Uskoro ću postati tata i tome se najviše veselim.