Vitićev neboder u petak je simbolično zaplesao te nakratko evocirao vlastiti sjaj i živahnost iz 60-ih godina. Suvlasnici i stanari iz Vitićevog nebodera te ostali sugrađani imali su priliku pogledati maketu Vitićeva nebodera, i to onakvoga kakav je nekada bio i kakav će biti po završetku potpune obnove. Znatiželjnici su mogli sudjelovati i na čašici razgovora s multimedijalnom umjetničkom platformom Bacačima Sjenki, gdje su dobili cjelovite informacije o Vitićevu neboderu, arhitektu Vitiću, ali i o projektu Vitić Pleše, koji je u konačnici i doveo do obnove ove jedinstvene zgrade.
Povodom 30. godišnjice Vitićeve smrti (arh. Ivo Vitić, 1917.-1986.), Bacači Sjenki i njihove najmlađe generacije filmskih učenika i učenica, posebnom su metodom video mappinga nakratko obojili maketu svojim dječjim vizijama. Video mapping rezultat je majstorske radionice FROOOM! pod vodstvom multimedijalnog umjetnika Ivana Lušičića Liika. Ova arhitektonska ljepotica u 21:45 zaplesala je mladenačkim ritmom i mondrianovskim bojama u sjećanje na svog “oca” i kreatora arhitekta Ivana Vitića, koji je zgradu napravio u čast svojem rodnom gradu Šibeniku i djedu pomorcu, ali i kao sjećanje, ovjekovječeno u betonu, na svoje bezbrižno i razigrano djetinjstvo u rodnoj Dalmaciji.
Projekt Bacača Sjenki, Vitić Pleše, dvanestogodišnje je nastojanje da se neboderu vrati sjaj, onaj prvotni izraz dječačke težnje za srećom, lakoćom i živahnošću. Posrijedi je najveći zajednički pothvat Grada Zagreba i suvlasnika jedne stambeno-poslovne zgrade u Hrvatskoj te o jednom od najvećih zaštitarsko-konzervatorskih pothvata od Drugog svjetskog rata u području stambene izgradnje.
Bacači Sjenki su 2004. godine pokrenuli projekt revalorizacije Vitićeva nebodera, potaknuli proces njegove zaštite te sa suvlasnicima, mnogobrojnim suradnicima i partnerima kao i Gradom Zagrebom pokrenuli projekt obnove. Projekt se bavi također i dugoročnim istraživanjem svih oblika osvajanja prostora, u svrhu stvaranja, modeliranja, promišljanja i devastacije prostora kao jednog od osnovnih ljudskih resursa, a u ovom slučaju resursa zajednice.
